U populaciji djece rane dobi koja godišnje prođe kroz Centar za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici Poliklinike SUVAG, sve je više onih s dijagnozom dječje govorne apraksije. Dječja govorna apraksija je neurološki dječji govorni poremećaj u kojem su oštećene preciznost i konzistentnost govornih pokreta bez prisutnih neuromišićnih oštećenja. Ono što ju karakterizira jest problem u planiranju i/ ili programiranju prostorno-vremenskih parametara pokreta koji dovode do pogrešaka u izgovoru i prozodiji (ASHA, 2007). Time potaknuti, ovdje smo napravili prikaz rada s djevojčicom s govornom apraksijom u kojem su se primjenjivali posebni verbotonalni postupci koji uključuju sudjelovanje cijelog tijela u rehabilitacijskom procesu. Stručnjaci Poliklinike SUVAG od svojih početaka koriste pokret u prostoru kao poticaj govornog jezika kao sastavni dio verbotonalne metode. Akademik Petar Guberina (1995) govor smatra rezultatom strukturalnih pokreta cijelog tijela, a ne samo rezultatom rada govornih organa u užem smislu riječi. Budući da su pokreti govornih organa (mikromotorika) vrlo složeni i precizni, u sklopu verbotonalne metode stimulira ih se onim većim, manje diferenciranim (makromotorika). Pokret u funkciji tijela korišten je s ciljem izazivanja i korekcije glasova slijedeći njihovu razvojnu liniju, kojima djevojčica do tada nije ovladala. Uloga makromotoričkog pokreta koji potencira napetost svojstvenu pojedinom glasu jest polisenzorička stimulacija jezično- govornog razvoja, što je jedna od temeljnih postavki verbotonalne metode. Koristeći cijelo tijelo u prostoru uz bogatstvo afektivnih izraza, profesionalni izazov bio je pronalazak optimalnog terapijskog djelovanja koje će, kroz djetetu ugodne aktivnosti, stvoriti optimalne uvjete za usvajanje novih znanja. Logopedsku intervenciju podijelili smo na tri etape (inicijalnu, medijalnu i finalnu) te nakon svake proveli evaluaciju orofacijalne motorike i jezične proizvodnje radi praćenja napretka djevojčice. U etapama terapijskog djelovanja, vodili smo računa o individualnim mogućnostima djevojčice. Korištenjem ovih metoda u rehabilitaciji djece s dječjom govornom apraksijom, želimo istaknuti mogućnosti korištenja funkcionalnog pokreta koji omogućava prirodno i spontano učenje.