Ljudski glas mijenja se rastom, sazrijevanjem i starenjem, što nije samo genetski, nego i hormonski uvjetovano. Isto tako, kod različitih hormonskih poremećaja javljaju se promjene kvalitete glasa. Kao uzroci takvih promjena najčešće se spominju spolni hormoni (estrogen, progesteron i androgeni) i hormon štitne žlijezde. Larinks je jedan od ciljnih organa jer se hormonski receptori nalaze u žlijezdama i fibroblastima u lamini propriji. Tijekom puberteta, kada započinje značajnija produkcija spolnih hormona, glas je naročito nestabilan, dolazi do nagloga rasta larinksa, što dovodi do sniženja osnovne frekvencije, obično za oko tercu kod djevojčica, te za oko dvije oktave kod dječaka. Kod žena su hormonske varijacije fiziološki prisutne tijekom cijele reproduktivne dobi. Paralelno s ovarijskim ciklusom javljaju se i promjene na sluznici glasiljki koje obično prolaze nezapaženo, ali kod osoba koje su izložene jačem glasovnom naporu, ili kod onih koje već imaju neke patološke promjene na glasnicama, mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu glasa. U starijoj dobi, manjak estrogena dovodi do propadanja vezivnoga tkiva, smanjenja broja žlijezda, te atrofije sluznice. U svakom od ovih razdoblja mijenjaju se biomehanički uvjeti koji barem dijelom određuju način produkcije glasa. Stoga se mijenjaju i predilekcijska mjesta za određene patološke promjene koje su također različite, a neke i karakteristične za dob i spol.