Standardi kvalitete rada predstavljaju osnovu za definiranje, učinkovito praćenje i unapređenje kvalitete rada. Određivanje pokazatelja kvalitete rada, a u cilju kvantitativnog vrednovanja kvalitete dijagnostičkog i terapijskog procesa, važan je segment rada svake profesije, a posebice profesija koje se bave pružanjem usluga. Važnost zaštite struke kako od strane konkurentnih struka i drugih neovlaštenih davatelja pojedinih usluga, tako i od pogrešnih odluka, postupanja i tretmana od strane logopeda, a gdje je moguće da bude nanesena šteta korisniku usluga ili radnoj organizaciji kao davatelju usluge, nameće potrebu izrade jasnih protokola. Kako bi odgovorili na ove izazove, potrebno je jasno definirati suvremena temeljna mjerila kvalitete usluga logopeda. Standard je mjera kvalitete koju je uspostavioneki autoritet ili dogovorena pravila koja je usvojila većina. Svaka profesija postavlja standarde za svoje stručnjake, a koji su praćeni zakonom i zakonskim aktima. Standardi su razvojni dokument koji se stalno usavršavaju i mijenjaju prateći i usklađujući dostiguća u znanosti i struci. Mjerljivi indikatori daju mogućnost praćenja i uspoređivanja kvalitete profesionalne aktivnosti. Indikatori i postupci vrednovanja omogućuju precizne, jasne i mjerljive te dostižne i stvarno izvedive i vremenski određene ciljeve. U cilju poboljšanja kvalitete logopedskih usluga nužno je pristupiti izradi postupnika kojima bi se temeljem definiranih indikatora vrednovala uspješnost dijagnostičkog i terapijskog postupka. Cilj ovakvih dokumenata je da se uz pomoć pokazatelja utvrđenih primjenom metodologije najbolje prakse izmjeri učinkovitost rada logopeda kako bi se na taj način pružile donositeljima odluka informacije utemeljen na dokazima. Pri tom je najveći fokus na postupnike kojima se definira trajanje terapije vrednovano ključnim pokazateljima njene uspješnosti. Pri njihovoj izradi nužno je i definirati strukturu postupaka tijekom pružanja podrške. Izrada postupnika o trajanju intervencije/terapije je kontinuiran i interaktivan proces. Određivanje strukture definirano je specifičnim kontekstom za svakog pacijenta zbog čega postupnici moraju predviditi varijacije u kontekstu čime postaju fleksibilni i prilagodljivi budućim promjenama. Osim toga, u svjetlu povećanja broja djece kod kojih se nalaze razvojne teškoće, definiranje indikatora praćenja uspješnosti terapije omogućit će i bolju prohodnost sustava na svim razinama stvarajući tako temelje za pružanje pravovremene i pravovaljane usluge.