Logopedija je mlada znanost koji se intenzivno počela razvijati tijekom dvadesetog stoljeća iako njen razvoj, kroz prizmu oštećenja sluha i audiorehabilitacije, možemo pratiti od 16. st. i pojave prvih rehabilitacijskih centara koji su rehabilitairali slušno oštećene osobe. Nakon drugog svjetskog rata Aleksandar Romanovič Lurija postavlja temelje moderne neuropsihologije ujedinjujući znanja iz fiziologije središnjeg živčanog sustava i ponašajnih osobina pacijenta, a njegov interes za područje jezika značajno je unaprijedio praktičnu primjenu logopediju, posebice na području traumatskih ozljeda mozga, afazija. Područje djelovanja logopeda pokriva različitu kazuistiku u različitoj kronološkoj dobi. Razvoj medicinske prakse kao i razvoj novih tehnologija u medicini i rehabilitaciji zahtijevaju usvajanje novih znanja i vještina kod svih profesija pa tako i logopeda. Translacijska znanost i praksa temelji se na konceptu koji potiče razmjenu znanja između sudionika procesa kako kliničkih istraživanja, tako i svakodnevne dijagnostičke i terapijske prakse. U sustavu zdravstva, nju provode stručnjaci koji povezuju rezultate temeljnih znanstvenih istraživanja u različitim područjima rada i novonastale inovacije s kliničkim istraživanjima uključujući podatke iz područja socijalnih, odgojnih i drugih znanosti. Poremećaji gutanja često su dio kliničke slike kod neurorizične djece kao i kod djece s karniofacijalnim malformacijama te je i uloga logopeda na odjelima neonatologije jako važna. No, multi i transdisciplinarni pristup podrazumijeva holističko zahvaćanje samog pacijenta u sinergiji s njegovom okolinom. Složenost kliničke slike često podrazumijeva različiti tim stručnjaka te je sklonost i sposobnost rada u multidisciplinarnom timu imperativna vještina koju svaki član tima mora imati. No, rad u timu podrazumijeva širenje opsega znanja i ishoda koji temeljno obrazovanje mora obuhvatiti svojim programima. Osim rane intervencije te rada s pacijentima s neurogenom kazuistikom, demografske promjene mijenjaju strukturu pacijenata. Udio starije populacije povećava se u ukupnom udjelu pacijenata obuhvaćenih logopedskom dijagnostikom i terapijom. Cilj ovog rada je prikazati različita područja rada logopeda koja zahtijevaju rad u multidisciplinarnom timu.