Poremećaj iz spektra autizma definiran je kao neurorazvojni poremećaj čiji su glavni simptomi deficiti u socijalnoj komunikaciji te stereotipna i repetitivna ponašanja. Zbog svoje kompleksnosti ovaj poremećaj iz dana u dan zaokuplja pažnju sve većeg broja istraživača, ali i javnosti. Tako danas svjedočimo nizu radova iz različitih disciplina koji u središte svog zanimanja stavljaju upravo ovu problematiku. Paralelno sa porastom svijesti i dostupnih spoznaja, izranjaju i pitanja određenih teškoća koje se manifestiraju sličnom kliničkom slikom. Sve češće se u svom radu stručnjaci susreću s djecom kod koje su prisutna odstupanja u domeni senzorne integracije, poremećaji neurološkog funkcioniranja (patološki EEG) te poremećaji funkcioniranja izazvani pretjeranim izlaganjem modernim tehnologijama. Odstupanja u navedenim područjima mogu površinski stvarati kliničku sliku PSA, no u dubini mogu imati sasvim različit uzrok. Stoga je opravdano upitati se: Gdje završava jedan, a počinje drugi poremećaj ili još točnije – Gdje se poremećaji isprepliću? Polazeći od činjenice da je svaka osoba individua za sebe, i kao takva zahtijeva jedinstveni pristup, razumijevanje pozadine određene teškoće nužno je u radu svakog stručnjaka. Navedena problematika u praksi se odražava na izazove u procesu postavljanja dijagnoze te posljedično odabiru optimalnog terapijskog pristupa. Cilj ovog istraživanja je prikazati djecu s inicijalno sličnom kliničkom slikom koja je ukazivala na poremećaj iz spektra autizma, a kod koje su u konačnici postavljene različite dijagnoze. Uzorak čini četvero djece koja su pohađala logopedsku terapiju pri Centru za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici. Prikazane kliničke slike obuhvaćaju odstupanje u senzornom procesiranju, neurološko odstupanje, posljedice izloženosti modernim tehnologijama te PSA. U radu su prikazani rezultati procjena i mišljenja različitih stručnjaka kroz vrijeme – od sumnji do postavljanja konačnih dijagnoza, a djeca su prikazana u dva konteksta - spontana interakcija i strukturirani zadatak. Ovaj rad ukazuje na izazove s kojima se stručnjaci susreću u praksi kao i na iznimnu važnost diferencijalne dijagnostike i multidisciplinarnog pristupa u svrhu valjanog definiranja dijagnoza i postavljanja rehabilitacijske optimale za svakog pojedinca.