Jedno od osnovnih načela rane intervencije u djetinjstvu je pružanje usluga od strane više stručnjaka djelovanjem transdisciplinarnog tima. Takav pristup podrazumijeva dijeljenje stručnih uloga kako bi komunikacija, interakcija i suradnja bile ostvarene među članovima tima (King i sur., 2009). Transdisciplinarni tim obilježen je predanošću njegovih članova za podučavanjem, učenjem i zajedničkim radom kako bi se izvršile koordinirane usluge (Fewell, 1983 i Peterson, 1987 ; prema King i sur., 2009.). Primarna uloga stručnjaka u okviru pružanja terapijskih usluga je pružiti razumljive, značajne, nepristrane i objektivne informacije o djetetu i usluzi koju pruža (Moeller i sur., 2013.), ali i očekivati istu razinu informacija od roditelja vezano uz dijete i različite usluge koje dobiva. Osim toga, potrebno je pružiti intervenciju koja je funkcionalna i odgovara potrebama i prioritetima djeteta i cijele obitelji. Međutim, što se dogodi kada s jednim djetetom uistinu radi više stručnjaka, posebice stručnjaka istog profila, no oni nisu međusobno usklađeni? Rizici koji se postavljaju pred dijete uključuju: nepodudaranje terapijskih ciljeva koji međusobno mogu dovesti do interferencije, zasićenost dupliciranim, istovjetnim terapijama koje dovode do manjka djetetove motivacije i otpora, a produžavaju terapijski tijek te istovremeno dovode do preopterećivanja djeteta, obitelji i sustava, dok su potrebe djeteta nezadovoljene. Cilj ovog istraživanja je, stoga, utvrditi utjecaj dupliciranih logopedskih terapija na motivaciju i ponašanje djeteta pruženih od stručnjaka koji međusobno ne dijele informacije. Prema ekološko-sistemskoj teoriji, suradnja roditelja i stručnjaka te stručnjaka međusobno, kao i tvorba zajedničkih ciljeva koji su djetetu funkcionalni i individualno primjenjeni i koji povezuju sve bitne faktore u djetetovom razvoju (kognitivni, emocionalni, psihološki, jezični i fizički) je od ključne važnosti za ostvarenje optimalnog napretka (Bronfenbrenner, 1979). Istraživanje se provodi putem ankete koju ispunjavaju logopedi zaposleni unutar svih sustava koji pružaju individualnu terapijsku podršku djeci predškolske dobi i njihovim obiteljima. Očekuje se kako će djeca, koja su uključena u terapijski rad s više logopeda istovremeno, koji međusobno ne dijele informacije, pokazivati veći otpor i zasićenost radom te manjak motivacije, od djece koja su uključena u terapijski rad s više logopeda istvoremeno, koji međusobno dijele informacije i surađuju. Osim toga, očekuje se da će logopedi za uključenost u drugu logopedsku terapiju saznati indirektno, umjesto putem informativnog razgovora s roditeljima. Istraživanje se provodi s posebnim stručnim doprinosom poticanja stručnjaka i roditelja na otvorenu komunikaciju i stručnjaka logopeda na međusobnu suradnju te zajedničko donošenje terapijskih ciljeva za isto dijete sa svrhom pružanja valjane, razvojno prikladne i individualizirane podrške djetetu i obitelji.