Mišićna tenzijska disfonija (MTD) je poremećaj glasa kod kojeg je ustanovljena napetost paralaringealnih mišića. Može biti primarna i sekundarna. Kod primarne MTD-e nema organske podloge, a osoba koristi govor i glas na neodgovarajuć način radi čega dolazi do neusklađene upotrebe mišića koji sudjeluju u fonaciji. Mišići kojima fonacija nije primarna uloga (paralaringealni) preuzimaju ulogu fonatornih laringealnih mišića te se nepotrebno aktiviraju. Nastaje napetost aktivnih mišića, te dodatna smanjena aktivnost mišića koji bi trebali sudjelovati u fonaciji. Ovakav način foniranja nije optimalan. Kod sekundarne MTD-e postoji organska podloga zbog koje je fonacija narušena, a aktiviraju se paralaringealni mišići kao kompenzatorna tehnika. Uspostavljanje optimalne fonacije nakon što je ona jednom narušena može biti zahtjevan zadatak. Potrebna je detaljna fonijatrijska i logopedska dijagnostika koju slijedi sustavna, vođena terapija koja se prilagođava sposobnostima pojedinca. Dok se indirektnom terapijom utječe na pravilnu vokalnu higijenu kod pacijenta, u direktnoj terapiji mijenjamo mehanizme respiracije, fonacije i rezonancije kroz niz metoda prikazanih u ovom predavanju. Terapijsku bazu čine pravilna postura tijela te vježbe aktivacije ošita uz pravilnu primjenu abdominalnog disanja koje su praćene vježbama opuštanja prenapetih mišića lica, vrata i ramenog obruča. Vježbama se pridružuju vježbe poluzatvorenog vokalnog trakta (bez fonacije i uz fonaciju) te zahvati za opuštanje mišića manualnom laringealnom manipulacijom. Primjenjuju se i tehnike za ublažavanje naglog početka fonacije te vježbe za aktivaciju pravilne rezonancije. Primjenom ovih tehnika te mijenjanjem mjesta impostacije glasa uz pravilnu primjenu govornog disanja postiže se glas uredne kvalitete. Gradacijom vokalnih zadataka prema verbotonalnim principima proširuje se pravilno primjenjena fonacija te se postupno postiže optimalan način fonacije kod pacijenata, a razvojem auditivne povratne sprege omogućuje se automatizacija normofoničnog glasa.