Jedan od osnovnih ciljeva istraživanja bio je utvrditi koliko se često u djece s urednim ishodom probira na oštećenje sluha u Hrvatskoj oštećenje javlja naknadno, te senzibilizirati javnost i istaknuti ulogu pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u prepoznavanju ovakvih oštećenja. Uz to, cilj je bio i utvrditi kakva je u određenom razdoblju bila prevalencija obostranog trajnog prelingvalnog oštećenja sluha u Hrvatskoj, utvrditi koliki je u prosjeku bio stupanj oštećenja, koja je bila prosječna dob djeteta u kojoj se dijagnosticiralo oštećenje, u koliko se djece s potvrđenim oštećenjem proveo probir, te koliko je često u djece s oštećenjem bio prisutan neki čimbenik rizika na oštećenje sluha. Iz audioloških ustanova koje provode dijagnostičku obradu dojenčadi i male djece sakupljeni su i obrađeni audiološki dijagnostički podaci o djeci s obostranim trajnim oštećenjem sluha rođenoj u Hrvatskoj od 1.01.2003. do 31.12.2011. Iz obrade su isključena djeca s prolaznim oštećenjem sluha i djeca starija od 4 godine. Rezultati su pokazali da je u Hrvatskoj prevalencija trajnog obostranog oštećenja sluha od poroda do 4. godine života u promatranom razdoblju, u kojem je rođeno 378.711 djece, bila 0, 1%. Oko 44% te djece imalo je umjereno oštećenje sluha, teže i teško oko 40%. U 83, 4% te djece proveden je prvi i drugi stupanj probira. U grupi djece u koje je probir bio pozitivan na oštećenje, prosječna dob djeteta u kojeg je provedena audiološka dijagnostika bila je 3, 4 mjeseci. Rizični čimbenik na oštećenje sluha imalo je 53% djece. Probir je bio uredan, a kasnije je nađeno oštećenje u 14, 7% djece. Prosječna dob postavljanja dijagnoze u te djece bila je 24, 9 mjeseci. U okviru redovnih sistematskih pregleda kod pedijatra predlaže se i provjera reakcija djeteta na akustički podražaj, kako bi se naknadna oštećenja sluha otkrivala ranije.